14. 8. 2019
Kupusnjače uvrštavamo u porodicu
krstašica koje potječu iz Sredozemlja. Među najpoznatije kupusnjače spadaju
kupus, kelj (glavati, pupčar, lisnati), cvjetača, brokula, kineski kupus.
Kupusnjače su zahtjevne prema hranjivima i traže dobro pognojeno i vlažno tlo.
Kupus – crveni i bijeli
Kupus u našim krajevima zasigurno spada među najomiljenije jesensko povrće.
Istina je da ga vole i brojni štetnici, ali njih se uz malo strpljenja i rada
možemo riješiti i na ekološki način. Bijeli kupus nije baš rijetka namirnica u
našoj prehrani, ali je zato crveni kupus, osim za Martinje, na našim tanjurima
vrlo rijedak. A u crvenom se kupusu, pored poznatih korisnih tvari, nalaze i
bojila koja imaju poseban učinak na naše tijelo – ona su antioksidanti koji,
kako je znanstveno dokazano značajno, i za više od 50%, smanjuju rizik od
obolijevanja od malignih bolesti.
Cvjetača – bijela, ljubičasta i zelenkasta
Pored kupusa zasigurno je najpoznatija cvjetača. Mnogi je vole, ali ju je za razliku od kupusa teže uzgojiti. Treba znati dvije stvari: cvjetača ne voli
vrućinu ni sunce. Osobito sorte s bijelim cvjetovima sadimo do kraja svibnja, a
zatim ponovo u kolovozu. Ljetnu vrućinu puno bolje podnose obojene cvjetače:
cvijet može biti ljubičast ili pak zelenkast. Za obje je također
karakteristično da imaju nježniji ukus, a i miris je prijatniji i blaži kad
kuhamo obojene vrste cvjetače.
Zelena boja brokule i korabice
Zelenu boju među kupusnjače donosi i brokula. Jestiv dio brokule je kao i
kod cvjetače razvijeno cvjetno stablo. Ovdje je tamno zeleno. Nažalost,
cvjetovi su manje kompaktni pa još lošije podnose sunčane i vruće dane. Baš je
brokula od svih krstašica najuspješnija u borbi protiv nastajanja stanica raka.
I kad procvate, cvjetove porežemo, a na obraslim se dijelovima razviju brojni
manji, ali unatoč tomu upotrjebljivi cvjetovi.
Nadzemne korabice dokaz su koliko je šarolika porodica kupusnjača. Kod
kupusa i glavatog kelja jede se u glavicu oblikovano stisnuto lišće. Kod
cvjetače i brokule jedemo razvijeno cvjetno stablo s cvjetovima, dok kod
nadzemne korabice jedemo gomolj iz kojeg se iznad zemlje razvije stabljika.
Naravno, ne smijemo zaboraviti ni kelj pupčar kod kojeg se bočne stabljike
razviju u jestivi dio; lišće se skupi u tvrdu malu glavicu.
Azijske kupusnjače
Posljednjih su godina sve omiljenije i azijske kupusnjače. Kineski kupus sa
svijetlo zelenim, naboranim, krhkim i slatkim listovima poznajemo već nekoliko
godina. K nama su iz Azije pred kratko vrijeme stigle još i lisnate biljke koje
se koriste svježe u salati ili se prže i dodaju raznim jelima iz woka. Osim
toga dostupno nam je u Hrvatskoj sjeme egzotičnog kupusa pak choi, koji je
također zeleno povrće za kuhanje u woku. S toplog je Sredozemlja već dobro
prihvaćena rukola s nasjeckanim, pikantnim listovima. Divlja rukola, čije sjeme
možemo i kod nas kupiti, prezimi na otvorenom, a u stakleniku je možemo brati i
zimi.
Organsko gnojenje i plodored
Kupusnjače spadaju u skupinu pohlepnih vrsta vrtnog povrća, što znači da ih
većina treba obilno gnojenje. To osobito vrijedi za kupus, cvjetaču, brokulu i
kelj. Kineski kupus i pak choi trebaju nešto manje hranjiva, a još manje
nadzemna korabica. Za azijske lisnate biljke i rukolu ima dovoljno hranjiva u
vrtnoj zemlji, stoga njima gnojenje nije potrebno. Nakon obranih kultura potrebno je zemlju prekopati i obaviti
osnovnu organsku gnojidbu. Odlično
organsko gnojivo je Plantella Organik, kojeg dodajemo 2-3 kg/10 m2 za najzahtjevnije, a od 1
do 2 kg/10 m2 za ostale kupusnjače.
Drugi važan uvjet za uspješan uzgoj kupusnjača je širok plodored. Poželjno
je da na istu gredicu biljka iz šire porodice kupusnjača dođe tek svake četvrte
godine. Kada govorim o porodici kupusnjača, to znači da su, pored već
spomenutih kupusnjača, srodnice u toj porodici još i korjenasta repa, podzemna
koraba, hren, a i biljke za zelenu gnojidbu, bijela gorušica i uljana rotkvica.
Bijela i crna rotkvica kao i mjesečne rotkvice također spadaju u tu šaroliku,
zanimljivu i vrlo staru botaničku porodicu.
Prirodna zaštita
- Brojnim su štetnicima krstašice osobito privlačne. Zato je vrlo važno da presadnice pravovremeno posadimo i da ne dozvolimo da „zastare“. Presadnice uzgajamo u hladnom prostoru, a samo za klijanje trebaju oko 25 oC. Kasnije ih brzo presadimo na mjesto s oko 15 do 18 oC, a noću i manje. To znači da ih na proljeće uzgajamo u negrijanim staklenicima, a vrlo skoro i na otvorenom. Ni u kom slučaju ne smijemo dozvoliti da im ponestane svjetlosti pa da se „istegnu“. Kada presadnice niknu dobro ih je tretirati s proizvodom Bio Plantella Natur. Presadnice će biti jače i otpornije na bolesti.
- Kasnije je važno da ne pretjerujemo s uporabom dušika. Redovito zalijevanje i dohrana s organskim gnojivom Bio Plantella Nutrivit za lisnato povrće i kupusnjače dat će im potrebne hranjive tvari.
- Buhače tjera i miris rajčice (listove rajčice namačemo te ih koristimo i kao pokrivku). Budući da ne vole vlažno i mokro tlo, pokrivanje svježom pokrivkom (od kopriva, pokošene trave, pa čak i lišća bazge ili rabarbare i slično) također snažno smanjuje napad tih štetnika. Inače, opasni su samo za mlade biljke, a kasnije ih suzbijamo već i zalijevanjem po lišću i zastiranjem zemlje. Utvrđeno je da buhača ima znatno manje ako među biljke kupusa, cvjetače, korabice i slično posadimo nekoliko presadnica kineskog kupusa (koji će naravno propasti) ili posijemo uže redove bijele gorušice.
- Plamenjača (Peronospora parasitica) napada kupus u ranim stadijima razvoja tijekom uzgoja presadnica. Bolest se prenosi zaraženim sjemenom pa da bi se spriječila njena pojava izuzetno je važno koristiti zdravo tretirano sjeme i presadnice uzgajati na raskuženom tlu ili steriliziranom supstratu. Bolest se pojavljuje na prvim listovima u vidu klorotičnih pjega koje se postupno šire, a listovi požute, počinju se savijati i venuti. Kad se primijete simptomi potrebno je obaviti zaštitu prskanjem jednim od fungicida. Bio Plantella Cuprovin je preparat na bazi bakra koje možete nabaviti bez iskaznice i koristi se u početnom stadiju razvoja biljke protiv gljivičnih oboljenja.
Prednosti miješanih usjeva
U miješanim će usjevima štetnike prije svega potjerati štitarke: kim, kopar, kumin, anis pa i celer, dok će neophodnim dušikom kupusnjače opskrbiti niske mahune ili nizak grah. Prema nekim istraživanjima, na kupusnjačama koje su rasle u kombinaciji s mahunarkama ima i manje štetnika. Za ljetnih vrućina cvjetaču i brokulu skrijemo u sjenu visokog graha. Gredice obrubimo kadificama, dragoljubima ili nevenom.
U zimskom je razdoblju konzumiranje kiselog kupusa i kisele repe, ali i uskladištenog korjenastog povrća (korabe ili korabice), za naš imunološki sustav puno važnije nego konzumacija tropskog voća poput limuna i naranče ili pak umjetnih pomagala za jačanje otpornosti.
Milica Sekulić, agronom
- stručni savjetnik Unichem Agro